U Sjevernoj Koreji masovno odlaze u zatvore radi odmora?!

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2017. godine, Južna Koreja je druga po stopi samoubistava na svijetu.
Na hiljade Južnokorejaca okreće se zatvoru kao načinu bijega od života. Od 2013. godine više od 2.000 ljudi prijavilo se u ustanovu „Zatvor u meni“ u sjeveroistočnom okrugu Hongčeon, lažni zatvor koji oponaša isprazno iskustvo boravka iza rešetaka.
„Zatvorenicima“ u „Zatvoru u meni“ oduzimaju se telefoni i daje im se plava uniforma, prostirka, čajnik sa priborom, olovka i sveska, navode agencije. Zabranjeno im je da pričaju među sobom, a za obroke dobivaju osnovna, jednostavna jela, uključujući rižnu kašu za doručak i slatki krompir skuhan na pari za večeru. I sve to je na dobrovoljnoj bazi.
Veliki broj klijentele te ustanove čine kancelarijski radnici i studenti koji žele da provedu vikend daleko od južnokorejske kulture rada visokog intenziteta. U zemlji u kojoj se radi mnogo sati, a stopa samoubistva je visoka, to bi moglo da spasi na hiljade života.
Prosječan korejski radnik ukupno je radio 2.027 sati u 2017. godini, prema anketi Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), što ih čini trećim na svijetu građanima jedne države koji najviše rade, poslije Meksikanaca i Kostarikanaca. To je jedna hiperkompetitivna radna i školska kultura koju je časopis „Berkli politikal rivju“ nedavno opisao kao „smrtonosno nezdravu“.
Eksperti vjeruju da je ona doprinijela visokoj stopi stresa i samoubistava u ovoj zemlji. Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2017. godine, Južna Koreja je druga po stopi samoubistava na svijetu, sa prosječno 28,3 osobe na 100.000 ljudi koje su sebi oduzele život u 2015. godini.
Iz ove kulture „ekspres-lonca“ iznikao je „Zatvor u meni“. Suosnivačica „zatvora“ Noh Ji-Hjang kaže da je ideja za lažni zatvor potekla od njenog muža, tužioca koji je često bio prisiljen da radi radne nedjelje u trajanju od 100 sati.
On je izjavio da bi rado išao u samicu na sedmicu da bi odmorio i bolje se osjećao, rekla je ona, dodavši: „Tako je sve počelo.“
„Bio sam iscrpljen fizički i mentalno, ali nisam bio dovoljno hrabar da dam otkaz“,  rekao je Nohin muž Kvon Jong Seok.
Sada se na stotine Južnokorejaca zatvara u ćelije od šest kvadratnih metara na periode od 24, a ponekad i 48 sati. Tamo nema satova, nema ogledala i postoji samo jedan mali toalet.
„Nisam znao šta da radim sa svojim životom. Potom sam pomislio da provedem sedmicu u samici. Donijeti odluku šta dalje sa životom bilo bi malo jasnije bez cigareta, pića, međuljudskih odnosa, šefa i stresnog posla. Zatvor mi je pružio osjećaj slobode“,  rekla je Park Hje-Ri, dvadesetosmogodišnja kancelarijska radnica.
„Bila sam prezauzeta. Ne bi trebalo da sam sada tu, imajući u vidu koliko toga moram još da uradim. Ali sam odlučila da napravim pauzu i osvrnem se oko sebe kako bih imala uvid u bolji život za sebe“.
Park je platila ekvivalentnu sumu od 88 američkih dolara da provede 24 sata u ovoj ustanovi. Ona je samo jedna od mnogih koji se odlučuju za taj novi, nevjerovatni oblik očuvanja mentalnog zdravlja. Prema Noh, samica nije ništa u poređenju sa životom napolju. Za neke, on bi čak mogao da bude pravi odgovor na njega.
„Bukvalno ste zatvoreni tamo, što je i koncept čitavog programa „, rekla je ona. Ali oni koji dođu kažu da su tamo doživjeli najveću sreću i slobodu. Većina se ispočetka opirala, zato što im je rečeno da je tamo kao u pravom zatvoru. Ali nakon što su proveli neko vrijeme unutra, rekli su da im ta mala ćelija nije zatvor, već da je to vanjski svijet.
Izvor: Nezavisne